Autobus se napunio, njih 42 iz Svetog Roka i gosti iz drugih društava i krenulo se pravac Štirovače. Vrijeme promjenjivo, red sunca, red naoblake i po dolasku u Štirovaču, pred Jovanovića padež – SUNCE. Raspoloženi, svi krećemo pravac Šatorine i za dva i pol sata evo nas na vrhu. Puše neki južni vjetar (kada gore ne puše), nosi crne, opasne oblake, ali sve nas prelazi bez kapi kiše. Zavjetrina je “iza ćoška”, vade se pohanci i zavaljeni u travu uživamo u pogledu. Na jugu Dabarski kukovi, a prema sjeveru Veliki Kozjak i Hajdučki i Rožanski kukovi. Bijele se njihovi vrhovi u nepreglednim zelenim šumama.
Povratak s komentarima – a zar već! Eh, ti Hrvati – oni bi uvijek ostali.